Šrimad Bhagavata—Najvažnija od Purana

GeneralComments Off on Šrimad Bhagavata—Najvažnija od Purana

Sledeći članak je deo uvoda u naš predstojeći prevod prvog pevanja Šrimad Bhagavate.


Šrimad Bhagavata Purana je izvor teologije i prakse Gaudija vaišnavizma. Jedna je od 18 Purana koje je sastavio Badarajana Vjasa. Ime Bhagavata Purana se može razumeti da znači “Purana koju je ispričao Bhagavan” (bhagavatā proktam), ili “Purana koja opisuje isključivo karakter Bhagavanovih bhakta” (bhāgavatānāṁ purāṇam), ili “Purana koja opisuje prirodu i božanska dela Bhagavana i njegovih bhakta” (bhagavataḥ bhāgavatānāñ ca purāṇam).
Iz priče od četvrtog do sedmog poglavlja Prvog Pevanja je jasno da je Bhagavata poslednje Vjasino delo. Do tog trenutka, on je već pružio ogromnu službu čovečanstvu što je jednu Vedu podelio u četiri dela, a zatim podučavao ove različite grane svoja četiri istaknuta učenika za održavanje vedske dharme. Takođe je napisao Purane kao i njegovo poznato remek delo, Mahabharatu, kako bi otkrio značenje Veda svima. Povrh toga, kako je neposredno realizovao svojstvo i Brahman, Vjasa je sastavio Vedanta Sutru da spoji i sistematizuje suštinu učenja svih zbirki Upanišada. Uprkos ovim čudesnim i nesebičnim postignućima, ipak se osećao neostvaren u srcu.

Tek kada ga je mudrac Narada uputio on je izneo Šrimad Bhagavatu iz njegove vizije u samadiju, što mu je na kraju donelo potpuno unutrašnje ispunjenje. Iz ovoga možemo zaključiti da je Bhagavata Purana od najveće važnosti među svim njegovim delima. Kako dolikuje, Bhagavata je kvalifikovana rečju šrimat, što znaći “ono što je po svojoj prirodi suštinski obdareno sa šri. “ Reč šri znači “lepota“ kao i “izobilje“. Šrimad Bhagavata je lepa kao poetska kompozicija, pogotovo u svojim različitim molitvama (stuti) i pesmama (gītam). U isto vreme, sadrži božasnko izobilje najveće mudrosti Vedante, kako je objasnio Sute Gosvami:

“Ova Šrimad Bhagavata je suština kompletne filozofije Vedante jer je njen glavni predmet jedno nedvojno Apsolutno Postojanje (advitīyam vastu), karakteriše ustavno jedinstvo da ste (zaljubljeni) u individualno sopstvo (atma) sa Brahmanom. Više od toga, ona za svoj jedini cilj (prajođana) ima stanje bezuslovnog oslobođenja (kaivalja) (koja nalazi svoj krajnji pokoj samo u božanskoj ljubavi (prītāv eva viśrāntiḥ)).“ (ŠB 12.13.12)
I nekoliko stihova kasnije, on dodaje:
“Šrimad Bhagavata je zaista slavljena kao suština kompletne Vedante [npr., Upanišada]. U onome koji je ispunjen radošću ovog besmrtnog nektara i njegovog estetskog užitka (rasa), privlačnost za bilo koju drugu literaturu jednostavno se ne rađa“ (ŠB 12.13.15).
Prethodno, Suta je proglasio Šrimad Bhagavatu kao “suštinu svih Veda i Itihasa“:

Posle toga, Vjasa je preneo ovu Maha Puranu, Šrimad Bhagavata, koja je zgusnuta suština izvučena iz svih Veda i Itihasa, njegovom sinu (Šri Šukadevi), najboljem od svih onih koji su uspotavljeni u neposrednoj realizaciji sopstva (ŠB 1.3.41).

Prema Skanda Purani, svaki stih Šrimad Bhagavate je moćniji nego sve ostale Purane zajedno:

“Osoba koja namerno recituje jedan stih Šrimad Bhagavate dnevno, o mudracu, dostiže plod koji se dobija čitanjem osamnaest Purana.“ (Skanda Purāṇa, Viṣṇu-khaṇḍa 5.16.33).
Superiornost Šrimad Bhagavate se takođe razume iz njegovih definisanih karakteristika. Purana generalno ima 5 definisanih karakteristika, kao što je izjavljeno u Matsja Purani:
“Purana se odlikuje po pet sledećih tema – sarga (kosmička evolucija), pratisarga (kosmičko
uništenje), vamša (genealogija), manvantara (darmička vladavina Manua), vamšanućarita (naracije
različitih dinastija religioznih kraljeva i prosvećenih mudraca)“ (Matsja Puana 53.65). 
Suprotno tome, ipak, Šrimad Bhagavata ima deset definisanih karakteristika, kao što je izjavio Šukadeva:
“U ovoj knjizi je pokriveno deset tema – sarga (primarna evolucija prvobitne prirode kao celine),
siarge (sekundarna evolucija životnih oblika i živih bića), sthana (izdržavanje zivih bića), posana (milost koju Bhagavan pokazuje dok neguje svoje bhakte), uti (podvesne želje i otisci koje promovišu uključivanje i delovanje ka svom cilju), manvantara (religiozni put donet od strane Manua), išanukatha (priče o Išvari i njegovim bhaktama), nirodha (kosmičko uništavanje), mukti (oslobođenje), i ašraja (krajnja osnova i utočište svih živih bića)“ (ŠB 2.10.1).
Po ovoj osnovi, Suta sa pravom izjavljuje da je Šrimad Bhagavata najistaknutija među Puranama:
“Kao što je Ganga vrhovna među rekama, Aćjuta među božanstvima, i Šiva među Vaišnavama, dakle ova (Šrimad Bhagavata) je vrhovna među Puranama” (ŠB 12.13.16).
Ovaj zaključak je potkrepljen od strane Padma Purane:
“Među svim Puranama, Šrimad Bhagavatam je vrhovni. Krišna je opevan u svakoj reči na razne načine od strane mudraca“ (Padma Purana, Uttara-khanaa 193.3).
Nadmoć Bhagavate je dalje postavljena na osnovu svojeg neuporedivog govornika, Šri Šukadeva.
On je spoznao Brahman od svog rođenja i na taj način prvobitno situiran u stanju slobode od svih vezanosti. Napustio je svoj dom odmah po rođenju, bez da se čak podvrgao bilo kom Vedskom obredu, i nije se obazirao ni na zahtev svojeg oca da ne napušta dom (ŠB 1.2.2). Bio je toliko zadubljen neposrednom svesnošću Brahmana da je ostao ravnodušan prema telesnim potrebama. On je potpuno prevazišao dualnost muškog i ženskog (ŠB 1.4.4-5).
Bhagavatina eminencija je takođe posledica slavnog statusa njegove prvobitne publike na čelu sa kraljem Parikšitom. Kada je bio proklet da umre za sedam dana, odrekao se svog kraljevstva i seo na obalu Gange sa zavetom da će postiti do smrti. U to vreme, veliki mudraci iz različitih regiona univerzuma okupili su se da blagoslove kralja. Ovaj događaj opisuje Suta:
“Tada su tamo stigli mnogi mudraci obdareni izuzetnom duhovnom moći, koji pročišćavaju ceo svet, u pratnji svojih učenika. Generalno, na molbu da posete sveta mesta hodočašća, mudraci posvećuju ta sveta mesta samo svojim prisustvom. Veliki mudraci koji su stigli tamo: Atri, Vasioha, Civana, Šaradvan, Arištanemi, Bhrigu, Angira, Parašara, Višvamitra, Parašurama, Utathja, Indrapramada, Idhmabahu, Medhatithi, Devala, Arstisena, Bharadvađa, Gautama, Pippalada, Maitreja, Aurva, Kavasa, Kumbhajoni (Agastja), Dvaipajana i slavni Narada. Tamo su stigli i mnogi drugi mudraci, uključujući najistaknutije nebeske mudrace, mudrace brahmane i kraljevske mudrace, kao i druge mudrace koji predsedavaju određenim granama Veda, kao što je Aruna” (ŠB 1.19.8-11).

Ovaj najveći skup mudraca je uključivao i tri avatara, naime, Parašuramu, Vjasu i Naradu. Kada je
Šukadeva stigao u skupštinu, svi su ustali da mu odaju počast (ŠB 1.19.28). Jednoglasno je izabran kao prava osoba da odgovori na pitanje kralja Parikšita. Kada je prihvatio počasno mesto, njegova uzvišenost je opisana na sledeći način:
„Kada je postavljen na tom počasnom stolu, okružen grupama bramanskih mudraca, kraljevskih i
nebeskih mudraca, slavni Šukadeva, najveći čak i među velikim, izgledao je izuzetno sjajno, poput
meseca okruženog jatom planeta i zvezdanih sazvežđa.” (ŠB 1.19.30)
Konačno, nadmoć Bhagavate se shvata zbog njene vrhunske poruke:
U ovoj Srimad Bhagavati, najviša dharma je otkrivena, potpuno lišena svake obmane i kompromisa.
(ŠB 1.2.2)

 

Notifikacija kada je novi članak objavljen

Comments are closed.

© 2017 JIVA.ORG. All rights reserved.