Prema-vilasa-vivarta—Božanska igra Šri Krišne sa Šri Radhom – prvi deo

GeneralComments Off on Prema-vilasa-vivarta—Božanska igra Šri Krišne sa Šri Radhom – prvi deo

Na zahtev prijatelja, Babađijev urednik i koautor Navadvipa Das Đi, preveo je Šri Radha-Govinda-natha – komentar na bengaliju na šest strana na osmo poglavlje Čaitanja-čaritamrite, Madhja-lila, stih 150 (191 u BBT izdanju), koji se odnosi na prema-vilasa-vivartu. Objavićemo ovaj prevod u dva članka. U nastavku je prvi deo, koji počinje sa stihom 149.  

prabhu kahe – ei haya, āge kaha āra

rāya kahe – ihā va-i buddhi-gati nāhi āra

Mahaprabhu reče: “Sve što si rekao [vezano za vilasu Šri Radha-Krišne] je potpuno odgovarajuće. Aku ima bilo čega dodatnog, molim te otkrij nam sve.”

Ramananda Raja odgovori: “Nema ničega dodatnog da je u delu mog intelektualnog razumevanja (buddhi-gati).” (ČČ 2.8.149)

 Komentar

            Isključivo usled neodoljivog uticaja preme—koju ovde predstavlja unutrašnje raspoloženje (vasana) da se zadovolji Šri Krišna na svaki mogući način — se uzrok težnje (vasane) za opažaj vilase probudio [u Mahaprabhuu], i pod izgovorom ovog buđenja vilase, je slava (mahima) preme postala manifestovana. Na osnovu toga je Prabhu poželeo da čuje slavu vilase Šri Radha-Krišne. U toku opisivanje slave vilase, Ramananda Raja je pričao o osobini Šri Krišne po nazivom dhira-lalita, “heroj u estetici ljubavnog zavođenja.” Sve karakteristike osobine dhira-lalita koje je on opisao su indikatori slave (mahatmja) vilase koja je nastala usled Radhine preme.

            U ispitivanju pitanja koliko je zaista uzvišeno (mahan) transcendentalno biće (vastu) poznato kao vilasa, moramo prvo naglasiti da je uticaj tog bića istaknut upravo na Njega koji je sveprisutan (sarvaga), neograničen (ananta), sveznajući (vibhu), materica svog postojanja (sarva-yoni), osnova svih bića (sarvāśraya), izvor svih mogućnosti (sarva-śaktimān), izvor svih veda, i On čija je slava beskrajna, kraj čije slave nikad nije dostignut čak ni od samih Šruti, bez obzira što Ga neprestano slave u neprekidnim ponavljanjima kosmičkih doba (yuga-yuganta). I upravo u tom Samom Šri Krišna-ćandri, koji je svevišnja nezavisna stvarnost (parama-svatantra), svevišnje apsolutan (parama-brahma), i transcendentalno kvalifikovana apsolutna ličnost u Svom sopstvenom najizvornijem identitety (Svajam Bhagavan), ta vilasa je osetila neodoljivi nagon (lolupta) za rasom koji Ga je naterao da dođe pod kontrolu (vašjata) Svojih prejasisa. Pošto je probudila najdublje stanje fascinacije (mugdhatva) u ovom krunskom nakitu svezanja (sarvajña-śiromaṇi), vilasa Ga je vezala, bez obzira na to što je On sve-prožimajuća stvarnost (sarva-vjapaka tatva), da ostane dan i noć u skrivenim šumarcima Vrindavane iz požude (lobha) za društvom Svojih prejasisa. Ko onda može opisati veličinu transcendentalnog bića (vastu) znanog kao vilasa i značaj njene veličanstvene moći (šakti-mahijasi)?

            Slava (mahima) Šri Šri Radha-Krišnine vilasa koju je razotkrio Ramananda Raja je bila od takve nemerive važnosti, a ipak je Prabhu ostao nezasićen njome i želeo je da čuje još. Zato mu je Prabhu rekao: “Ramananda, nema sumnje da je u ovom razgovoru izuzetna slava (asadharana-mahattva) Radha-Krišnine vilase zaista otkrivena. Ipak želim da čujem sve istine vezane za slavu vilase o kojima još nisi pričao kao i sve poverljive misterije (gudha rahasja) koje mogu postojati. Molim te nastavi Ramananda.”

            Kada je to čuo, Ramananda Raja je odgovorio: “Prabhu, ne postoji ništa što nisam pomenuo a da je u okviru mog intelektualnog razumevanja (buddhi-gati).” U stvarnosti, ne postoji nijedna tema koja se tiče egzistencijalne istine estetike transcendentalne igre (lila-rasa-tatva) koji je dostupna kroz bilo čije intelektualno razumevanje (budhi-gamja). Takve teme se mogu spoznati (anubhava-gamja) samo milošću Bhagavana.

 

*

ye vā prema-vilāsa-vivarta eka haya

tāhā śuni tomāra sukha haya ki nā haya

Ramananda Raja je zatim rekao Mahaprabhuu: “Međutim postoji jedna suštinska istina, koja je poznata kao prema-vilasa-vivarta. Molim te čuj je i odluči da li ti ona pruža zadovoljstvo ili ne.” (CC 2.8.150)

 

Komentar

Kada je čuo Prabhuove reči, Ramananda Raja je rekao: “Prabhu, istina je da je poverljiva misterija (gudha rahasja) slave vilase izvan područja mog intelekta. Ali ipak Tvojom milošću, ja sam odmah spoznao istinu da je slava Radha-Krišnine vilase najpoverljivija misterija (gudhatama rahasja). U pesmi koju sam sam komponovao ću pokušati da dam indikaciju ove misterije. Odpevaću ovu pesmu i tako ćeš je Ti čuti.  Misterija na koju ova pesma ukazuje je poznata kao prema-vilasa-vivarta.”

Sada ćemo dati komentar na izjavu Ramanande: “Molim te čuj je i odluči da li ti ona pruža zadovoljstvo ili ne.” (tāhā śuni tomāra sukha haya ki nā haya). Ramanande je rekao: “Ipak Prabhu, ovu pesmu sam ja sam komponovao, i ne znam da li ću ili ne biti u stanju da prenesem pravo značenje ovog nagoveštavanja, i da li ću ili ne biti u stanju da iznesem sve vezano za otkrivanje ove najpoverljivije misterije slave vilase. Ti nećeš osetiti zadovoljstvo slušajući moju pesmo ukoliko ne budem bio u stanju da to uradim. Ili ukoliko moja pesma ne ukaže na misteriju koju Ti želiš da razotkriješ, onda takođe neće biti izvor zadovoljstva za Tebe — onda Tvoja duboka težnja (vāsanā) neće biti ispunjena. Zbog toga se pojavila sumnja u mom umu Prabhu, da li ćeš ili ne Ti biti zadovoljan kad čuješ moju pesmu. I pored toga, ja ću sam otpevati moju pesmu i tako ćeš je čuti. Molim te da je čuješ, i zaključiš da li ili ne ona sadrži transcendentalno biće (vastu, tj, vilasu) koja je predmet Tvoje žudnje (abhilašita).”

Ova pesma se navodi u pajaras 152-156. U sred ove pesme, Šri Radha kaže: “On [Krišna] se ne može smatrati mojim voljenim (ramana), niti ja Njegovom voljenom (ramani). Unutrašnja žudnja rođena iz naših srca [manobhava, tj. vasana da zadovoljimo jedno drugo] je spojila naše umove u jedinstvenu supstancu, tako da [su sve razlike nestale između nas]” (ČČ 2.8.153). Najpoverljivija misterija slave vilase je implicitno navedena u ovom stihu. Ali šta je zaista ova misterija? Da bi razumeli ovu misteriju, od koristi će nam biti da prvo istražimo značenje izraza prema-vilasa-vivarta.

Izraz prema-vilasa znači “božanska igra (vilasa, tj. kheli) koja potiče iz preme.” Reč prema znači “unutrašnje raspoloženje (vasana) da se zadovolji objekat (višaja) nečije ljubavi, bez i trunke želje za ličnom srećom (sva-sukha-vasana).” Na osnovu toga prema-vilasa znači “božanstvena igra (vilasa) dovedena do jedinstva (sanghatita) nezadrživom snagom (prerana) unutrašnjeg raspoloženja (vasane) koji dolazi iz takve preme.” Ovo nije vilasa koja je podstaknuta željom za ličnim zadovoljstvom. Takvo egoističko uživanje sa naziva kama-vilasa, i ono se poredi sa uživanjem životinja. Ne samo da u njemu nema nikakve slave, već je i predmet gnušanja. Reč prema u prema-vilasa uklanja bilo kakvu mogućnost da je se ona odnosi na kama-vilasu. Sintaksno izraz prema-vilasa-vivarta zato znači “vivarta božanske igre (vilasa) koja potiče iz preme.” Ali koje je značenje reči vivarta? Reč vivarta je ispunjena najdubljim značenjem (višeša-gurutva-purna) i zadrži nedokučivu misteriju (rahasyamaya).

U svom komentaru na ovu pajararu, Šripada Višvanatha Čakravarti je tumačio reč vivarta kao viparita, što znači “invertovano” ili “obrnuto.” U svom komentaru na Uđvala-nilamani, Uddipana-vibhava-prakarana, stih 37, Šripada Điva Gosvami je tumačio reč vivarta kao paripakaha, što znači “potpuno zrelo,” “kompletno razvijeno,” ili “jedinstveno izmenjeno” (tj. višešena vritaha), u njegovom komentaru na frazu bakarer madhurinam nava-vivartaha, “uvek novo kompletno razvijeno stanje Bakarijeve [Šri Krišnine] slatkoće.” Dodatno jedno opšte poznato značenje reči vivarta koje je poznato svima jeste bhrama, ili “nedokučivo.”

Posledično, za reč vivarta se smatra da ima tri značenja — naime “invertovano” (viparita) ili “inverzija” (vaiparitja); “kompletno razvijeno” (paripaka) ili “kompletni razvoj” (paripakvata); i “nedokučivost” (bhrama) ili “zbunjenost” (bhranti). U kontekstu analize izraza prema-vilasa-vivarta, sva ova značenja imaju svoju primenu (upayogita) i značaj (sarthakata). Među ova tri značenja, smisao reči vivarta kao “kompletno razvijeno” (paripaka) ima zasigurno primarnu upotrebu (mukhja) i značenje. Značenja vivarta poput “invertovano” i “nedokučivo” nose propratnu  (anusangika) upotrebu i značaj. Oni su spoljašnji simptomi (bahir-lakšanas) ili indikatori (sućakas) primarnog značenja (mukhya-artha) poput “kompetno razvijenog” (paripaka). Značenje kao paripaka je tako celina (angi) od koje su viparita i bhrama sastavni delovi (anga).

Ako uzmemo primarno značenje reči vivarta, značenje izraza prema-vilasa-vivarta bi bilo “kompletno razvijeno (paripakvata), ili drugim rečima, stanje najuzvišenijeg zadovoljstva (carama-utkarša-avastha), božanske igre (vilasa) koja dolazi iz preme.” U ovom stanju najuzvišenijeg zadovoljstva, dva simptoma (lakšane) se manifestuju—naime, “nedokučivost” (bhranti) i “inverzija” (vaiparitja).  Jedan objekat (vastu) koji je neprimetan (alakšja) kognitivnim čulima može biti prepoznat samo putem spoljašnjih simptoma (bahira-lakšana). Stanje najuzvišenijeg zadovoljstva  (carama-utkarša-avastha) božanske igre (vilasa) koji potiče iz prema je neprimetno kognitivnim čulima. Njeno prisustvo se može utvrditi jedino svim tim simptomima (lakšane) koji su se manifestovali spolja. Posledično, Čakravartipada navodi neke od ovih simptoma kao “invertovane” (viparita) ili “inverziju” (vaiparitya). Dodatan simptom je “nedokučivost” (bhranti), koje utiče na dolazak stanje inverzije. Dalje ćemo objasniti kako se to događa.

U četvrtoj ulasi Kavja-Prakaše, u komentaru na stih dhanjasi ja kathajasi, je napisano: “Svevišnje stanje (ćaramavastha) ljubavne igre (kama-krida) je stanje kompletnog poistovećivanja u jedinstvu (tanmajata) sa samom vilasom.” Stanje najuzvišenijeg zadovoljstva vilase, ili drugim rečima, kompletnog jedinstva sa samom vilasom, je ona u kojoj ljubavnici nemaju zaokupljenost (vjapara) bilo čime drugim osim vilasom. Šta više, heroj i heroina (najaka-najika) nisu svesni (anusandhāna) čak ni sopstvenog postojanja (asthitva). Kada dođe do ovog stanja, objekat sećanja (smriti) ljubavnika kao i njihova spoznaja (anusandhana) nisu ništa osim vilase. Jedan jedini predmet njihove pažnje (anusandhana) je sistematično  razvijanje (paripatja), ili jedinstveno divljenje (vaicitri), kako se vilasa može dovesti do dovršenja — kako se blaženstvo (ananda) vilase može dalje povećati. Šta više, kada su u činu posvećenosti (anusandhana) isključivo vilasi, ljubavnici nisu svesni (anubhuti) toga ko to radi — i onda , pod uticajem progresivno rasta najuzvišenije težnje (carama-utkantha), inverzija (vaiparitja) aktivnosti heroja i heroine postane moguća.

Indikacija ove inverzije se nalazi tri stiha kasnije u Radhinoj pesmi: ”On [Krišna] se ne može smatrati mojim voljenim (ramana), niti ja Njegovom voljenom (ramani). Unutrašnja žudnja rođena iz naših srca [manobhava, tj. vasana da zadovoljimo jedno drugo] je spojila naše umove u jedinstvenu supstancu, tako da [su sve razlike nestale između nas].” U tumačenju reči vivarta kao viparita, Čakravartipada je možda upravo mislio na ovaj specifični primer inverzije (vaiparitja). Neposredni razlog ove inverzije je stanje nedokučivosti (bhranti)— stanje zaboravnosti samih sebe (atma-vismriti) kao heroja i heroine (najaka-najika). Stanje nedokučivosti (bhranti) je samo rezultat kompletnog poistovećivanja (tanmajata) sa samom vilasom. Zbog toga je savršeno poistovećivanje sa samom vilasom je to u kojem je stanje najuzvišenijeg zadovoljstva sa vilasom prepoznato. Pošto je ovo stanje neprimetno čulima, ono se može razumeti iz nedokučivosti (bhranti) koja dolazi iz njega, i putem inverzije (vaiparitja) akcije koje dolaze iz te nedokučivosti. U tom smislu se priznaju tri ranije pomenuta značenja reči vivarta. Primarno značenje je “kompletna razvijenost” (paripakvata) ili “stanje najuzvišenijeg zadovoljstva” (carama-utkarša-avastha). “Nedokučivost” (bhranti) je njena posledica, a “inverzija” je rezultat toga.

Ta inverzija aktivnosti (vaiparitja), ili obrnute igre (viparita-vihara), je međutim samo spoljašnji simptom (bahira-lakšana) stanja najuzvišenijeg zadovoljstva prema-vilase. Sama po sebi ona nije stanje najuzvišenijeg zadovoljstva. Šta više, ova vrsta inverzije nije čak ni primarni simptom (viša-lakšana) prema-vilasa-vivarte. Ova inverzija ne ukazuje na stanje najuzvišenijeg zadovoljstva prema-vilase u svim situacijama. Da se ova inverzija desi usled aktivnog učestvovanja volje heroja ili heroine, onda ne bi bila indikator (parićajaka) najuzvišenijeg stanja zadovoljstva vilase. Umesto toga, da se ova inverzija (vaiparitja) manifestovala sama od sebe (svataha sphurta) neznana ljubavnicima pod uticajem potpunog zaborava samih sebe (sampurna atma-vismrti), ili drugim rečima, usled nedokučivosti (bhrama) koja potiče iz stanja savršenog poistovećivanja u jedinstvu (tanmayata) sa samom vilasom, onda je jedino inverzija (vaiparitja) pravi indikator (paricajaka) prema-vilasa-vivarte, i ne drugačije. Na početku edicije iz šest delova Čaitanja-čaritamrita (s. 222-237), postoji opširan esej na temu prema-vilasa-vivarte, koji se takođe može konsultovati. Priroda ove inverzije (vaiparitja) će biti opisana malo niže sa referencama na izjave iz Gopala-campu.

U stanu najuzvišenijeg zadovoljstva božanske igre (vilasa) koji potiče iz preme, usled prisiljavajuće snage kompletnog poistovećivanja sa samom vilasom, krunski nakit heroja (najaka-širomani), Šri Krišna, i krunski nakit heroina (najika-širomani), Šri Radha, imaju samo jednu unutrašnju žudnju (vasanu) u svojim srcima—naime žudnju da povećaju blaženstvo vilase. U takvim trenucima, dva njihova uma postaju kao jedan. To je tumačenje naredne Radhine izjave (stih 153): “Unutrašnja žudnja rođena iz naših srca [manobhava, tj. vasana da zadovoljimo jedno drugo] je spojila naše umove u jedinstvenu supstancu, tako da [su sve razlike nestale između nas].”

U izjavi da su njihovi imovi postali jedan, implikacija je da oni više nisu imali nikakvu svest (đnjana) o razlikama (bheda) između njih. Stanje najuzvišenijeg zadovoljstva prema-vilase se javlja samo u nedostatku svesti ove razlike (bheda-đnjana-rahitja), koja sama potiče iz kompletnog poistovećivanja (tanmajata) sa samom vilasom. Šripada Kavi Karnapura je takođe potvrdio isti zaključak u svojoj Šri Čaitanja-čaritamrita Mahakavja: “Pošto je otkrio stanje najuzvišenijeg zadovoljstva preme implicitno u izvanredno veštim heroju i heroini (vidagdha-nagara-nagari) [Šri Radha-Krišni], Ramananda Raja je otpevao pesmu u kojoj su uživali njihovi pratioci prepuni ljubavi (sarasali-pitam) i koja je iznela na svetlo stanje svevišnjeg jedinstva (paraikya) dvoje ljubavnika” (Sarga 13.45).

End of part 1. Translation by Navadvipa Das

Notifikacija kada je novi članak objavljen

Comments are closed.

© 2017 JIVA.ORG. All rights reserved.